Hladno tijelo, vrele suze.
Noć se polako proređuje i gubi među sivim zgradama. Nago tijelo se kupa u srebrnoj mjesečini dok ga djelimično grli grubi prekrivač.
Prije nekoliko časova, njeno nago tijelo se kupalo u znoju a kožu su grlile grube a nježne ruke. Mislila je da će se istopiti od užitka i slasti. Da su joj kosti pucale ne bi osjetila. Dala je ne samo tijelo već i misli, dušu... a za uzvrat dobila je samo seks.
Po prvom prolasku bure strasti izmaglio je iz njene sobe ostavljajući zebnju i sjene. Pokušavala je da prodre u njegove misli dok je brzim i spretnim pokretima ruku zakopčavao košulju. Zašto žuri? Zašto ne ostane pored nje, samo na tren da je ugreje poljupcima i toplim riječima? Zašto ne želi da je pogleda izravno u oči kao tokom odnosa?
Otišao je i prije nego što je to shvatila. Ipak, nastavila je da pokušava da dopre do njega. Mislila je: „Ako mu dam sve dobiću ono malo, koliko mi treba.“ Glupo žensko. Glupo, naivno žensko.
Ona voli, on samo žudi. Ona daje sve, on gotovo ništa. Ona želi malo a ni to ne može da ima...
Tijelo je hladno ali su suze vrele. Želi da isplače sav bol nanesen muškom hladnoćom. „Ljubav.“, gotovo se boji da izgovori tu riječ. „Želim ljubav.“
